Drago Galić
Biografija
Zagreb, 9. X. 1907 – Zagreb, 3. X. 1992. Studij arhitekture završio na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (D. Ibler). Godine 1947–76. profesor na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu, član JAZU (danas HAZU) od 1950; vodio Majstorsku radionicu za arhitekturu JAZU 1964–84.
U početku je uglavnom surađivao s D. Iblerom. Prihvaćajući nova usmjerenja, vrlo je rano postao aktivni sudionik stvaranja međuratne zagrebačke arhitektonske škole; u svojim projektima suvremenim arhitektonskim govorom interpretirao je tradicionalne elemente (drvene vile u Istarskoj i Hercegovačkoj ul. u Zagrebu, 1933; kuća Jakšić u Dubrovniku, 1935), dok je posve nov pristup oblikovanju prostora potvrdio projektom stambenih višekatnica (Klaićeva ul. 44 i 46, u Zagrebu, 1943. god.) te natječajnim radovima (bolnica na Jordanovcu, 1938., i športski hotel s plivalištem, 1939. u Zagrebu). Godine 1934. izlagao je s grupom »Zemlja«.
Nakon 1945. uspješno se bavio pedagoškim radom i projektirao industrijske, hotelske, školske i stambene zgrade te sudjelovao na natječajima (god. 1947. za zgradu Savezne vlade, s A. Augustinčićem, N. Šegvićem i B. Bonom te za Upravnu zgradu državnoga monopola u Beogradu). Poštujući načela stroge funkcionalnosti, ostvario je djela snažnih plastičnih vrijednosti – stambeni blokovi u Ulici grada Vukovara 35a (1953) i 43 (1954) u Zagrebu te potvrdio istančan odnos prema zatečenim vrijednostima (stambena višekatnica na Svačićevu trgu u Zagrebu, 1953). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1972) i Nagradu za znanost za životno djelo (1989).
U njegovu čast Predsjedništvo Saveza arhitekata Hrvatske (SAH) ustanovilo je Nagradu Drago Galić 1983. godine radi izdvojenog i potpunijeg vrednovanja stambene arhitekture sa ciljem da se posebno naglasi njen širi stručni i društveni značaj i to kao godišnju nagradu za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture.
U početku je uglavnom surađivao s D. Iblerom. Prihvaćajući nova usmjerenja, vrlo je rano postao aktivni sudionik stvaranja međuratne zagrebačke arhitektonske škole; u svojim projektima suvremenim arhitektonskim govorom interpretirao je tradicionalne elemente (drvene vile u Istarskoj i Hercegovačkoj ul. u Zagrebu, 1933; kuća Jakšić u Dubrovniku, 1935), dok je posve nov pristup oblikovanju prostora potvrdio projektom stambenih višekatnica (Klaićeva ul. 44 i 46, u Zagrebu, 1943. god.) te natječajnim radovima (bolnica na Jordanovcu, 1938., i športski hotel s plivalištem, 1939. u Zagrebu). Godine 1934. izlagao je s grupom »Zemlja«.
Nakon 1945. uspješno se bavio pedagoškim radom i projektirao industrijske, hotelske, školske i stambene zgrade te sudjelovao na natječajima (god. 1947. za zgradu Savezne vlade, s A. Augustinčićem, N. Šegvićem i B. Bonom te za Upravnu zgradu državnoga monopola u Beogradu). Poštujući načela stroge funkcionalnosti, ostvario je djela snažnih plastičnih vrijednosti – stambeni blokovi u Ulici grada Vukovara 35a (1953) i 43 (1954) u Zagrebu te potvrdio istančan odnos prema zatečenim vrijednostima (stambena višekatnica na Svačićevu trgu u Zagrebu, 1953). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1972) i Nagradu za znanost za životno djelo (1989).
U njegovu čast Predsjedništvo Saveza arhitekata Hrvatske (SAH) ustanovilo je Nagradu Drago Galić 1983. godine radi izdvojenog i potpunijeg vrednovanja stambene arhitekture sa ciljem da se posebno naglasi njen širi stručni i društveni značaj i to kao godišnju nagradu za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture.
