(Banja Luka, 6. II. 1913 – Zagreb, 22. X. 1968). Diplomirao 1936. na Tehničkome fakultetu u Zagrebu. Bio je profesor na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu i povremeni predavač na Sveučilištu u Berlinu. Njegova ostvarenja, riješena u duhu funkcionalističkih načela, odlikuju se individualnim pristupom arhitektonskom zadatku. Projektirao je vlastitu vilu u Jurjevskoj ulici (1939), stadion u Maksimiru (1946–62), stambenu zgradu u Križanićevoj ulici (1955) i Centar za zaštitu majke i djeteta u Klaićevoj ulici (1956) u Zagrebu. Istaknuo se studijskim rješenjima kazališnih zgrada i originalnim zamislima športskih objekata. U stručnim časopisima i dnevnome tisku pisao o problemima arhitekture i urbanizma ističući humanističku koncepciju prostora nasuprot uniformnoj i serijskoj arhitektonskoj produkciji (Humanizam i antihumanizam novovjekoga urbanizma, 1963).