Pregled, analiza i tumačenje suvremene hrvatske arhitekture.
Fundus znanja kao kreativna referentna memorija hrvatskog kulturološkog prostora.
Arhitektonsko djelo sagledava se unutar svoje inicijalne prostorne zamisli (prostorni koncept), te realizirane fizičke pojavnosti (sinteza: struktura-forma-funkcija). Širi prostorni aspekt (urbanistički, topografski) kao i pozicija pojedinačnog djela unutar
razvojnog luka pojedinog autora definiraju polazišta arhitektonske analize. Arhitektonsko djelo na taj način postaje segment kompleksa suvremene hrvatske arhitekture kao prostorno-vremenski neograničene kulturološke komunikacije u disciplini arhitekta.
Studentima će se nastojati prenijeti i onaj stvaralački inicijalni sloj arhitektonskog prosedea, koji je preduvjet razvoju autorske kreativne osobnosti.