Kabinet za teoriju arhitekture

Kabinet za teoriju arhitekture posvećuje se sustavnom istraživanju i promišljanju raznorodnih slojeva kompleksne i inkluzivne, a društveno kapitalne i vitalno važne discipline arhitekture. Kroz aktivnosti ovog kabineta – nastavne i znanstveno-istraživačke – preispituju se i analiziraju koncepti koji rukovode, uvjetuju i usmjeruju arhitektonsko razmišljanje i djelovanje. Ispituju se, s jedne strane, inherentni i duboko specifični principi, metode, strategije, načini mišljenja i operiranja arhitektonske discipline, ali istovremeno se naznačuju i njezini nužni odnosi i interakcije s drugim sferama kulturne produkcije – umjetnosti, znanosti, tehnologijom, ekonomijom, politikom – kao tvorbenim komponentama određenog društveno-povijesnog konteksta, s čimbenicima i ideološkim uplivima koji nužno uvjetuju i usmjeruju i samu arhitekturu. Ovakav pristup omogućava sagledavanje arhitekture kao specifične i autonomne prostorne discipline, ali istovremeno i kao nužno društveno uvjetovane i angažirane kulturne grane, te se razvija ovladavanje alatima za njezino ozbiljno i odgovorno promišljanje, razumijevanje i prakticiranje.
Kroz nastavu na kolegijima ovog kabineta – Uvod u teoriju arhitekture u preddiplomskom ciklusu studija, Teorija arhitekture I i II u diplomskom ciklusu, te nizu teorijskih kolegija u sklopu doktorskoga studija – prezentira se i diskutira čitav spektar teorijskih koncepata razvijenih tijekom povijesti s ciljem da objasne produkciju i recepciju arhitekture, sagledavajući pritom i problematiku samih povijesnih okruženja koja su potaknula i omogućila nastajanje promatranih koncepata. Pritom se izdvajaju dva temeljna fokusa na koje se rasprava u okviru ovog kabineta usmjerava: pitanje na koji način arhitektura tumači i prihvaća svoju ulogu u određenom društveno-povijesnom trenutku, te koje zadatke i poziciju u takvom povijesnom previranju preuzima arhitektonska teorija kao njezina zasebna i središnja grana.