EMANACIJA URBANOG PEJSAŽA
Emanacija je utjecaj koji određena jedinica ili sustav ima na okoliš, emisija koja uzrokuje tok, kretanje naprijed, odnosno razvoj. Emanacija urbanog pejsaža otkriva impresije, mijenja uvide i istražuje promjene kroz vrijeme i strukture u prostoru pomoću emanacijskih linija. Svrha emanacije je postići sintezu istraživanja višeslojnih linija, kako bi se postigao sustav ključnih
alata, koncepata i pojmova, koji uzimaju u obzir specifičnosti mjesta, konteksta i programa, koje integriraju s klasifikacijama, strukturama i analitičkim postupcima. (Bojana Bojanić Obad Šćitaroci, 2018.)
Istraživanje emanacije urbanog pejsaža je pristup temeljen na recentnim europskim planerskim trendovima. Polazi od nekoliko istraživačkih smjerova (istraživanje sintakse prostora, zvučnog okoliša, kulturnog turizma, načela vizualne percepcije, upravljanja kulturnim naslijeđem) svodeći ih na zajednički nazivnik motrišta urbanističkog planiranja (i same zamisli urbane emanacije).
Koncept emanacije usmjeren je na detekciju postojećih vrijednosti i njihovo korištenje u planiranju i projektiranju, a ne na novu gradnju i širenje grada, uslijed okolišnih, društvenih, kulturnih i ekonomskih promjena.
Emanacija urbanog pejsaža usmjerena je stoga prvenstveno na fenomene unaprjeđenja otvorenog prostora unutar izgrađenog područja i njegovoj boljoj povezanosti i održivom korištenju. Korištenjem emanacije urbanog pejsaža u planiranju ostvarila bi se prepoznatljivost i kvaliteta korištenja otvorenog gradskog prostora. Time se nadograđuje i unaprjeđuje sustav planiranja koji je uvriježeno usmjeren primarno na fizičke čimbenike, uključivanjem čimbenika doživljaja s prepoznavanjem latentnih vrijednosti u prostoru. Planiranje urbanog pejsaža, temeljeno na očuvanju prostornih vrijednosti i resursa, izravno utječe na kvalitetu života i razvoj kulturnog turizma, no istraživački alati koji omogućavaju sveobuhvatnu analizu iskoristivu s planerskog motrišta još su u razvoju. Nove tehnologije i dostupnost otvorenih podataka daju drugačije poglede na postojeće planerske slojeve, te omogućuju prepoznavanje i održivo korištenje resursa koji podižu netržišnu vrijednost urbanog pejsaža (prostorna kvaliteta, kvaliteta korištenja, očuvanje i unaprjeđenje naslijeđa).