Kolegij obuhvaća prikaz sakralne arhitekture velikih svjetskih religija: hinduizma i budizma, islama, judaizma, kršćanstva. Cilj kolegija jest ukazati na odnos religijskih koncepata i arhitekture pojedinih religija. Teme se obrađuju analizirajući osnovne religijske koncepte velikih svjetskih religija, arhitektonske tipove koji iz njih proizlaze, njihove funkcionalne, strukturalne i oblikovne karakteristike.
Kolegijem se utvrđuju trajni i promjenjivi elementi sakralne arhitekture pojedinih religija kroz analizu religijskog koncepta kao polazišta arhitektonskog promišljanja i stilskih osobitosti kao promjenjive dimenzije arhitekture.
Nakon što se u prvom dijelu kolegija prezentira kratki pregled svih velikih svjetskih religija, istraživanje se usmjerava na kršćansku tradiciju europskog kulturnog obuhvaćajući judaizam i grčko rimski politeizam kao preteču kršćanske sakralne arhitekture. Analizira se na koji način su teološki i liturgijski koncepti kršćanstva utjecali na formiranje kršćanske sakralne i specifično liturgijske arhitekture, te se definiraju specifičnosti različitih kršćanskih denominacija: katolicizma, pravoslavlja i protestantizma. Posebni naglasak kolegija je na suvremenoj sakralnoj arhitekturi gdje se kroz analizu primjera provjeravaju prethodno definirana teoretska polazišta.
**Istraživanje, seminari i projekt:**
Tema „Sakralna arhitekonska baština Zagreba. Problemi i izazovi nakon potresa“ ugrađuje se u temu „Donji grad na tragu obnove“ kojom Kabinet za javne zgrade sudjeluje u Institucijskom projektu Arhitektonskog fakulteta. Predložena tema osmišljena je kao istraživanje stradale sakralne arhitektonske baštine u potresu u ožujku 2020. godine. Budući da je u Zagrebačkoj nadbiskupiji u potresu stradalo 60-tak sakralnih građevina, otvaraju se pitanja kako pristupiti obnovi. Obnova zasigurno zahtjeva multidisciplinarni pristup koji vodi brigu o različitim aspektima građevina. Nakon stabilizacije građevina otvaraju se pitanja kako dalje vršiti obnovu.
U ovim promišljanjima nameće se niz arhitektonskih problema koji proizlaze iz niza novih funkcionalnih zahtjeva koji su se tijekom godina nametnuli, a sada je prilika da se promisle. Uz to, nameće se niz novih simboličko–liturgijskih problema koja također traže nova arhitektonska rješenja. Novi izazovi moraju se usaglasiti sa novim konstruktivnim intervencijama, sa konzervatorskim smjernicama koji valoriziraju povjesnu vrijednost građevine, sa poticajima drugih struka koji se prema potrebi uključuju u projekte sve sa ciljem revitalizacije građevine prilagođavajući je potrebama ovog vremena.
Tema “Sakralni prostor kao prostor između” bavi se ontološkim problemom sakralnog prostora kroz različite religije. Kroz različite religije različito je shvaćanje sakralnog prostora. Abrahamske monoteističke religije oslanjaju se na koncept apsolutno transcendentnog boga shvaćajući sakralni prostor kao prostor drugačije ontologije od običnog, svakodnevnog prostora. Religije Dalekog istoka, naprotiv, promatrajući transcendentno kao stvarnost koja prožima ovu stvarnost i kroz nju struji, shvaćaju sakralni prostor kao prostor tranzicije, strujanja Taoa.
Ova dva oprečna pogleda na sakralni prostor impliciraju promišljanje o sakralnom prostoru kao prostoru “između” dvije stvarnosti: fizičke i metafizičke, ovozemaljske i transcendentne. Predloženo istraživanje studenti provode prema vlastitim afinitetima i istraživačkim pitanjima koja im se nametnu nakon odslušanih uvodnih predavanja.
