Sportsko-rekreacijski sadržaji oblikovali su pojedine zagrebačke gradske prostore. Sportu su obično bila namijenjena rubna, neizgrađena gradska područja. Širenjem grada sportski se sadržaji često premještaju dalje prema periferiji ili potpuno ukidaju, ali neki ipak opstaju u suvremenom gradskom tkivu sve do današnjih dana. Analizirat će se postanak i razvoj najistaknutijih sportu namijenjenih područja u gradu,
kao i veza između nastanka pojedine lokacije i njezina daljnjeg arhitektonsko-urbanističkog razvoja. Obrađivani zagrebački prostori uglavnom su se razvili pod jakim utjecajem sporta i njegovih specifičnih zahtjeva (Maksimir, Prisavlje), a ne prema unaprijed planiranim urbanističkim zamislima. Djelomična su iznimka Srednjoškolsko igralište, oblikovano na temelju prvoga pozivnog arhitektonsko-urbanističkoga natječaja u Hrvatskoj, te Sportsko-rekreacijski centar Šalata nastao tijekom tri desetljeća prema viziji jednog arhitekta, Franje Bahovca. Sportski su sadržaji uređivani i građeni najčešće spontano, aktivnošću sportskih pojedinaca graditelja i arhitekata, a tek su manjim dijelom rezultat sustavnijeg planiranja. Neke su sportske građevine dosegle visok arhitektonski domet, posebice Veslački dom Veslačkoga kluba Uskoka te monumentalna zapadna tribina stadiona Dinama u Maksimiru. U suvremeno su doba neke sportske zgrade rezultat arhitektonskih natječaja, dok niz prvonagrađenih natječajnih radova nije nikada izveden.
Osnovni je cilj predavanja upoznavanje studenata s urbanističko-arhitektonskim razvojem odabranih prostora u Zagrebu koji su tradicionalno vezani uz sport i rekreaciju te njihov međuodnos s povijesnim, arhitektonskim i društvenim zbivanjima. Uz različite urbanističko-arhitektonske utjecaje na svaku pojedinačnu lokaciju, posebno će se analizirati utjecaj sporta i njegovih specifičnih zahtjeva na prostorno oblikovanje odabranih područja. Prikazat će se i brojni nerealizirani projekti kako bi se tema dodatno zaokružila.
